17.03.2018

Mr. Božena Jelušić - Svaka kampanja koja podiže svijest roditelja i djece je dobrodošla

Mr. Božena Jelušić, profesorica književnosti i medijske pismenosti govori za naš portal o negativnim uticajima medija na djecu i mlade i aktuelnoj kampanji "Birajmo šta gledamo". Kampanja je u Crnoj Gori počela prikazivanjem tri TV spota, koji se obraćaju roditeljima i čija je ključna poruka "Birajmo šta gledamo". Kampanja treba da utiče na podizanje nivoa svijesti o važnosti medijskog opismenjavanja roditelja, staratelja i djece i o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu. Kampanju sprovode Agencija za elektronske medije Crne Gore i predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori.

 

Uređuje: Zorica Radenović

 

 

Kakav je Vaš stav o aktuelnoj medijskoj kampanji "Birajmo šta gledamo"?

 

Smatram da je dobrodošla svaka kampanja koja podiže svijest roditelja i djece na mogući štetan uticaj medijskih sadržaja . Vidjela sam spotove, jedan usmjeren na uticaj medijskih sadržaja na porast ili pojavu nasilja među djecom, drugi na njihovo štetan uticaj na autopercepciju djevojčica o sopstvenom izgledu i treći vezan za pornografske sadržaje. Međutim, mnogo je šira lepeza mogućih štetnih uticaja i ovom kampanjom se ona tek načinje. Vrlo je važno što se roditeljima skreće pažnja da učestvuju u izboru i naročito da sa djecom razgovaraju o medijskim sadržajima. U uslovima kada svako dijete značajan dio vremena provodi uz medije, teško je zabraniti ili onemogućiti pristup svim potencijalno štetnim sadržajima. U nekim slučajevima to može biti kontraproduktivno i čak povećati zanimanje djece za zabranjene sadržaje. Mnogo je bolje razgovarati o onome što djeca gledaju i ukazivati u čemu je problem sa određenim medijskim tekstovima ili sadržajima. Sljedeći važan dio ove kampanje će vjerovatno biti zaštita djece od Internet nasilja.

 

 

Šta masovni mediji nude kao model ponašanja mladima? Da li je izgubljen osjećaj za dobar ukus i mjeru?

 

Masovni mediji nude mnogo više nego što možemo pobrojati. Televizija i osobito programi raznih „farmi“ u kojima se do ekstrema zadire u ljudsku privatnost možda i nisu više dominantan izbor mladih. Sva je prilika da još gore i eksplicitnije sadržaje mogu naći na drugim kanalima. Postoji i takozvani Darknet na kojem je svaki korisnik anoniman i privatnost zaštićena, ali gdje se mladi mogu suočiti sa kriminalom, pedofilijom, prodavcima narkotika, svodnicima… O tome se prvenstveno mora razmišljati kada je riječ o mogućem uticaju na mlade.

 

Ukoliko govorimo o dobrom ukusu i mjeri, skrenula bih vam pažnju na dječije emisije koje imamo priliku da gledamo na nekim našim privatnim televizijama i o njihovom uticaju konkretno na djevojčice. Veoma je neukusno gledati djecu koja se razgolićena ili u kabaretskim haljinama uvijaju uz lascivne tekstove popularnih pjesama, puće usta i „flertuju“ sa kamerom. Neko bi lako zaključio da je u pitanju pravi raj za pedofile. Veoma sam začuđena što roditelji sve to zdušno podržavaju, a televizija emituje. Jedna Pink-zvjezdica ipak priznaje da tekstovi nijesu uvijek prilagođeni njenom uzrastu, ali „molim da mi se ipak ne uzme za zlo, jer ja sam, ipak, interpretator“.

 

Ako znamo da televizija pruža materijal za dječiju fantaziju, da im nudi sliku svijeta i sliku toga šta znači biti djevojčica ili dječak, žena ili muškarac, jasno je u kojem smjeru ovakve emisije idu.

 

I istraživanja u svijetu pokazuju da je više muških nego ženskih likova u dječijim programima, da su one mnogo češće žrtve kojima je potrebna pomoć i da su mnogo češće hipersekualizovane nego dječaci. Problem je što se i naši programi pridružuju reprezentaciji djevojčice kao „sponzoruše“.

 

 

Ulaže li se dovoljno kod nas u kvalitetne medijske programe za djecu i mlade? 

 

Naravno da se ne ulaže dovoljno, a to je lako zaključiti ovlašnim pregledom TV programa. Dobro je što je javni servis zakupio iznova prava na emitovanje dječijeg serijala „Fazoni i fore“. Inače, više regionalnih istraživanja pokazuje da i djeca i roditelji navode emisije starije proizvodnje kao kvalitetne i primjerene djeci. Prvenstveni zadatak dječijih emisija i jeste da kroz osmišljene segmente iz raznih oblasti  doprinose razvoju mlade ličnosti na informativnom, kulturnom, vaspitnom i rekreativnom planu.

Od emisija za mlade bih istakla Perspektivu, koja mi privuče pažnju i kada je u pitanju repriza. Nažalost, u samoj Crnoj Gori bi trebalo daleko više raditi na ovom planu.

 

 

Koliko smo kao narod medijski pismeni i u kojoj mjeri smo podložni medijskoj manupulaciji?

 

Nema naroda koji nije podložan medijskoj manipulaciji, a kada se jedan oblik manipulacije razotrkije, uvijek se nalazi novi način. Sada se nadovezujem na vaše prvo pitanje i na dio odgovora o potrebi da roditelji sa djecom razgovaraju o medijskim sadržajima kojima su djeca izložena. Svakako svi roditelji nemaju isto obrazovanje i vještine koje im mogu biti od pomoći. Zato je obaveza društva da takve obuke ponudi, što se u razvijenim zemljama uveliko radi u okviru javnih biblioteka. Uostalom, uobičajena definicija pismenosti kao vještine čitanja i pisanja je postala nedovoljna i sada uključuje još informacionu, digitalnu i medijsku pismenost.

 

Opasnost koja zabrinjava čitav svijet je značajan manipulativni potencijal društvenih mreža i lažnih vijesti, kojima se spinuje javno mnjenje, dezavuišu ljudi i ugrožavaju ljudska prava.

 

Crna Gora ima izvjesnu pogodnost u tome što u okviru seta izbornih predmeta u gimnaziji postoji medijska pismenost. Međutim obuhvat učenika je mali i značajno zavisi od mogućnosti škola i potrebe da se nastavnicima drugih predmeta omogući puna zaposlenost.  Zbog toga sam uputila inicijativu Ministarstvu prosvjete da razmotri mogućnost da se medijska pismenost izučava kao obavezan medijski sadržaj i u ostalim usmjerenjima. Nažalost, nisam dobila nikakav odgovor.

 

Inače, Crna Gora je rijedak i vrlo cijenjen primjer u okviru regionalne pa i šire medijske zajednice. Mnoge zemlje u okruženju nastoje da primijene naš pristup i mnogo nas više cijene nego što to sami činimo. Već je odbranjeno nekoliko magistarskih i doktorskih radova širom Evrope, u kojima se referiralo na v+crnogorski primjer. Dobra je vijest to što Zavod za školstvo namjerava da opet organizuje obuku nastavnika za predmet medijska pismenost. To je važno zbog činjenice da se ovaj predmet neprekidno mora inovirati i dopunjavati primjerima iz aktuelne medijske prakse.

 

 

Pripremila: Tea Babić 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt