19.03.2018

Nataša Ružić: Mediji sve manje imaju edukativnu ulogu

Profesorica Fakulteta političkih nauka na studijskom programu za novinarstvo Nataša Ružić, govori za Krug mladih o uticaju medija na djecu i mlade, medijskoj pismenosti u Crnoj Gori i aktuelnoj kampanji „Birajmo šta gledamo“.  

 

 

Uređuje: Zorica Radenović

Pripremila: Jelena Stanić 

Kako ocujenjuje medijsku pismenost u Crnoj Gori?

 

Za sada nije sprovedeno istraživanje, ali smatram da se kroz obrazovni sistem mlađe generacije nijesu medijski opismenile. Uzborni predmet Medijska pismenost je uveden 2007/08 godine u gimnaziji, ali je problem u tome što mali broj učenika bira ovaj predmet, kako zbog loših predavača tako i zbog toga što predmet ne nosi poene za maturski standard. U periodu do danas ovaj predmet u gimnazijama širom Crne Gore je biralo 900 učenika, što je izuzetno mala brojka. Osim toga, medijska pismenost ne treba da bude privilegija, već obaveza, zadatak da se cijelo društvo opismeni. Na primjer, potrebno je najprije uvesti medijsku pismenost u vrtiće, zatim osnovne i srednje škole. Već od druge - treće godine djeca počinju da konzumiraju medije kroz crtaće, tako da je neophodno početi sa ovim procesom u što ranijem uzrastu.

 

Da li građani Crne Gore kritički promišljaju i selektuju sadržaje koji im se nude putem medija? Vode li računa o tome šta gledaju i kakvim sadržajima su izložena njihova djeca?

 

Teško je odgovoriti na to pitanje. Kroz online komentare na određene tekstove možemo da uvidimo da pojedini građani uočavaju nelogičnosti u tekstu i uspješno čitaju poruke koje im šalju mediji, ali takvih komentara je malo. Ono što je očigledno da posebno najmlađi provode sve više vremena uz medije, tako da mediji polako preuzimaju ulogu primarnog faktora socijalizacije. Roditelji bi trebali da vode računa o sadržajima kojima su izložena njihova djeca, ali imajući u vidu digitalni generacijski jaz u pogledu korišćenja interneta i činjenicu da su djeca „zarobljena“ medijima teško je očekivati da roditelji mogu uvijek da kontrolišu šta rade djeca.

 

Koja je osnovna uloga medija i da li su dosledni toj ulozi?

 

Teoretičari naglašavaju da je osnovna uloga medija da informišu, edukuju i zabave društvo. Međutim, neke od funkcija medija polako odlaze u zaborav. Mediji su prestali da se ponašaju kao četvrta grana vlasti zbog političkih pritisaka kojima su izloženi. Ljudi su toga svjesni, pa se uslijed nepovjerenja okreću alternativnim medijima u kojima se mogu informisati o temama od javnog interesa kojima se ne bave mediji ili prećutkuju informacije zbog moćnih pojedinaca.

Osim toga, mali broj medija bavi se edukacijom građanstva, kod većine dominira zabavna funkcija. Stoga ne možemo reći da savremeni mediji šire naše horizonte. Međutim, dosta toga zavisi od pojedinca i toga u koje svrhe koristi medije. Edukativna funkcija medija se zadržala uglavnom na javnom servisu.

 

Da li mediji snose odgovornost za informacije i sadržaje koje emituju u javnost?

 

Naravno. Mediji snose odgovornost za objavljeni sadržaj. Prema članu 20 Zakona o medijima fizičko lice ima pravo da tuži medij zbog širenja neistinitih informacija ili klevete, a osnivač medija i autor snose odgovornost. Međutim, ne postoje striktna ograničenja kada je u pitanju zabavni program, pa najčešće mediji prođu sa opomenom ili eventualno pomjeranjem nekih sadržaja za kasnije sate.

 

 

Kakav uticaj mediji imaju na naš život, šta nam nude i na koji način oblikuju naše mišljenje i ponašanje?

 

Mediji itekako utiču na naše stavove i ponašanje, a kod djece i mladih na formiranje vrijednosti. Većina ljudi ne primjećuje uticaj medija na sebe i uvjereni su da mediji utiču na društvo, ali ne i na njihov život. To je takozvani „efekat treće osobe“.  

 

Uticaj medija je najvidljiviji u domenu našeg ponašanja i naše percepcije određenih vrijednosti. Mediji mogu izazvati imitativno ponašanje ljudi, kada mlađe osobe oponašaju svoje uzore i stupaju u neku vrstu parasocijalnih odnosa. Teoretičar Dejvid Džajls ukazuje na uticaj medija na prosocijalno, antisocijalno ponašanje, na sposobnost ubjeđivanja kroz informativni program, ali i oglašavanje. Naravno, uticaji mogu biti kako pozitivnog, tako i negativnog karaktera.

 

Zašto je neophodno zaštititi  djecu i mlade od loših medijskih uticaja?

 

Prve rasprave o zaštiti djece od neprimjerenih medijskih sadržaja su počele još 60-tih godina XX vijeka.  Naravno, u tom periodu se govorilo o štetnom uticaju televizije na djecu. Zanimljivo je da prvim istraživanjima nije utvrđen negativan uticaj medija na djecu i mlade jer se programski sadržaj 60-tih godina znatno razlikovao u odnosu na današnji program. Mnogi savremeni teoretičari poput Dafne Lemiš upozoravaju da su djeca izgubila pravo na djetinjstvo jer su u medijima izloženi scenama koje su neprimjerene njihovom uzrastu, odnosno previše nasilja, otvorenih seksualnih scena, itd.  Imajući u vidu da se povećava količina vremena koju provodimo uz medije brojne međunarodne organizacije sve više pažnje posvećuju ovom problemu.   

 

Kako da postanemo pametni potrošači medijskih sadržaja?

 

Kroz medijsku i informacionu pismenost. Džejms Poter naglašava da nam medijska pismenost omogućava da se ne utopimo u poplavi medijskih poruka i da kritički posmatramo svijet koji nam stvaraju mediji. Medijski pismena osoba zna da čita između redova i ne dozvoljava da joj mediji i oglašivači programiraju automatsku šifru, već  konstantno preispituje poruke koje šalju mediji.

 

 

Šta masovni mediji nude kao model ponašanja mladim ljudima? Kakva bi trebala biti uloga porodice i obrazovnih institucija u zaštiti mladih od loših medijskih uticaja.

 

Kroz popularni zabavni program, rijaliti programe i filmsku industriju mediji promovišu sadizam, pohlepu, promiskuitetnost, težnju ka slavi po bilo koju cijenu, itd. Ne možemo za plasiranje ovakvog sadržaja samo kriviti medije, već i publiku koja teži tim sadržajima.

 

Teoretičari se fokusiraju uglavnom na negativne strane medija, ali mediji mogu itekako pozitivno uticati na naš razvoj. Istraživanja su pokazala da djeca koja gledaju naučno-obrazovni program imaju razvijenije verbalne vještine i napredniji su od njihovih vršnjaka.  

 

Porodica bi trebala pomoći djeci u razvijanju navika i načinu konzumiranja medijskih sadržaja. Te navike se formiraju u djetinjstvu, a ne u zrelijem dobu. Osim toga, roditelji treba da povedu računa o vrsti programa koju konzumiraju pred mladima i pruže dobar primjer.

 

Obrazovni sistem kroz predmet Medijska pismenost može značajno unaprijediti stepen znanja o medijima i percepciju samih medija. Kroz obrazovanje mladi će naučiti kako da koriste medije za svoje potrebe, i kako da ne dozvole da mediji koriste njih.

 

 

Vaš stav o kampanji „Birajmo šta gledamo“? 

 

Vjerujem da će kampanja koju sprovode UNICEF i Agencija za elektronske medije biti višestruko korisna zbog medijskog opismenjavanja digitalne generacije, ali i generacija koje nijesu odrastale uz nove medije. Ova  kampanja će podići svijest o neophodnosti medijskog opismenjavanja cjelokupnog društva, ali i podstaći na razmišljanje roditelja o uticaju medija na njihovu djecu.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt