28.12.2017

Stefan Vukotić, svjetski i evropski šampion džiu džice i selektor juniorske reprezentacije Crne Gore - Po medalje idem samouvjereno!

Svjetski i evropski šampion džiu džice u seniorskoj konkurenciji Stefan Vukotić, sigurnim korakom penje se ka vrhu. Najbolji je sportista Budve za 2013, 2015. i 2016. godinu, selektor juniorske reprezentacije Crne Gore, trener Ju-Jitsu kluba Budva, kao i student treće godine Pravnog fakulteta u Podgorici. Osvajač je mnogobrojnih medalja na zvaničnim prvenstvima Svijeta, Evrope i Balkana i to u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Onima koji su na početku sportske karijere savjetuje da vjeruju u sebe i da slijede svoje snove.

 

Pripremila: Marija Kaluđerović

Nakon zapaženih rezultata na međunarodnim takmičenjima u kadetskoj i juniorskog kategoriji, ove godine kao senior zablistao si na Evropskom i Svjetskom prvenstvu. Sa kakvim osjećanjima si se vratio u svoj rodni grad?

 

Uvijek je poseban osjećaj kada osvojite medalju. Pored ličnog zadovoljstva, veoma sam srećan što sam svoju zemlju i svoj rodni grad na najbolji način predstavio Evropi i Svijetu. Posebno je zadovoljstvo kada se vratite kući kao šampion, kada ste u svom gradu prepoznati kao veliki sportista i kada uživate poštovanje sugrađana.

Na žalost, dešavaju se i razočarenja. Pored uvažavanja sugrađana očekujemo i od nadležnih organa za sport u našem gradu, da imaju više razumijevanja i obzira prema onom što postižemo i činimo za svoj grad.

 

Šta obično sebi sugerišeš pred važna takmičenja?

 

Jedna od mojih sportskih vrlina je što posjedujem veliko samopouzdanje i što sam svjestan svojih kvaliteta. Nikada nijesam očekivao medalju, već sam po nju išao samouvjereno!

 

Koja je formula tvojih sportskih uspjeha?

 

Dobro se organizovati u izvršavanju obaveza. Nije dovoljno biti uspješan samo na tatamiju, već i u privatnom životu, koji često zna biti prebukiran obavezama. Ukoliko imate cilj i obaveze poređate na pravi način, ništa vas ne može zaustaviti.

 

Kojih takmičarskih momenata se najradije sjećaš, a koje želiš da zaboraviš?

 

Sa takmičenja nosim lijepe uspomene i imao bih mnogo toga da ispričam. Ipak, izdvojiću situaciju kada je himnom naše države zatvoreno Prvenstvo svijeta za juniore i kadete 2013. godine u Bukureštu. U paru sa Lidijom Jokić, radili smo u finalu protiv reprezentacije Njemačke. Bitan detalj je to što se finalni mečevi dešavaju na jednom borilištu, kako bi pažnja čitave publike bila usmjerena na taj događaj. Meč prije nas, takođe finalni, radile su naše kolege iz reprezentacije koji su, na sreću, pobijedili veoma jake protivnike iz Francuske, što je nama otežalo posao na psihološkom nivou. Obzirom da smo radili meč za zatvaranje prvenstva, ljutita "gubitnička" reprezentacija Francuske iz prethodnog meča, ostala je da navija protiv nas zajedno sa Njemcima, što je činilo oko dvije stotine ljudi i doprinijelo potpunom doživljaj tog meča. Na našu sreću, a njihovu veliku žalost, pobijedili smo u jako teškom meču i himnom naše države zatvoreno je prvenstvo svijeta.

 

Što se tiče loših momenata, nikada ih nijesam doživljavao previse tragično. Poraz doživljavam kao lekciju iz koje učim, nakon čega mnogo više i bolje radim kako bi se sledjeći put   domogao medalje. Iza svakog lošeg rezultata krije se veliki uspjeh, ukoliko nađete pravo rješenje.

 

Šta te motivše da se boriš i dokazuješ, uprkos poteškoćama na koje kao sportista nailaziš?

 

U sportu se uvijek nalazite pred velikim izazovima i zadacima. Kada prvi put nastupate na nekom takmičenju, u ovom slučaju navodim primjer evropskog ili svjetskog prvenstva, imate želju da ostvarite dobar rezultat. Ukoliko osvojite bronzanu medalju, sledjeći put želite da se borite za veće odličje. Jednom kada se domognete trona, nalazite se pred najvećim i najtežim zadatkom, vaši protivnici imaju mnogo veću želju i motiv da vas sa njega sklone. Stoga vaš zadatak postaje mnogo teži, zahtjevniji i izazovniji, uvijek morate da dominirate i nemate pravo na grešku.

 

 

Šta je uticalo na to da prerano sazreš u odnosu na svoje vršnjake?

 

Što se tiče mog sazrijevanja, za to su “krivi” moji roditelji, koji su me odmalena usmjeravali na pravi put. Moj otac Ranko Vukotić, koji je osnovao Ju-Jitsu klub Budva, nikada me nije pritiskao da se bavim ovim sportom. Naprotiv, pustio me je da sam odlučim. Nakon mnogo lutanja, razgovarao sam sa njim i odlučio da se oprobam u sportu za koji me sada veže velika ljubav. Svi moji dalji rezultati ne bi bili mogući bez podrške porodice. Ovo nije samo moj uspjeh. Posebnu zahvalnost dugujem ocu, koji je bio moj trener, mentor i podrška. Moj trenerski uspjeh krunisan je i imenovanjem za selektora juniorske reprezentacije Crne Gore.


Kada se bavite sportom razmišljate, vaspitavate se i sazrijevate na drugačiji način. Sport oplemenjuje kako tijelo tako i duh, kulturološki utiče na nas. Kroz takmičenja učimo takozvani „fair-play“ što je veoma bitno za razvoj djeteta, prije svega jer vas uči šta znači poštovanje protivnika.

 

 

Na čemu insistiraš u trenažnom procesu i kakav je osjećaj raditi sa djecom i mladima?

 

Moram da priznam, da me rad sa djecom u potpunosti ispunjava i da sa radošću dočekujem svaki sledeći trening. Volim način na koji izvršavaju svoje zadatke, kada se slažu i kada sve poteškoće prevazilaze timski. Naš cilj je da ih pored tehnike i suštine sporta, naučimo da se međusobno pomažu i poštuju, uz to i da budu radni i disciplinovani.

 

Dugogodišnje bavljenje ovim sportom i iskustvo koje sam stekao, izrodilo je želju da znanje i iskustvo prenesem na mlađe uzraste. To je urodilo plodom, timovi koje sam trenirao osvajali su zlatna, srebrna i bronzana odličja na juniorskim i kadetskim prvenstvima Svijeta i Evrope.

 

Kakav je osjećaj prenositi znanje na seminarima za najbolje džiu-džicu takmičare u Grčkoj. Šta nastojiš da poručiš mladim sportistima?

 

Ukazana mi je veliku čast da svoje znanje prenesem na reprezentativce Grčke. Georgie Zantiotis, selektor pomenute reprezentacije, izrazio je želju da radim sa njegovim reprezentativcima. Dugujem mu veliku zahvalnost, jer me je stavio pred izazov pred kojim do tada nijesam bio. Utisci koje donosim iz Grčke ne mogu se opisati, način na koji su me dočekali, poštovanje i toplinu koju su mi pružili. Pokazali su mi koliko zaista vrijedim.

 

Seminar je posjetilo stotinu takmičara svih uzrasta. Bio sam u prilici da odradim trening i u njihovoj osnovnoj školi. Takmičari sa kojima sam vježbao ostvarili su odličan rezultat na Svjetskom prvenstvu za kadete, osvojivši četiri medalje.

 

 

 

Student si Kriminalistike i bezbijednosti na Pravnom fakultetu u Podgorici. Kako usklađuješ sportske i studentske obaveze?

 

Još kao dječak volio sam da gledam kriminalističke serije i emisije. Sviđa mi se to što je kriminalistika usko povezana sa pravom, koje me je oduvijek interesovalo. Kao što sam već kazao, sve je moguće ako nešto zaista želite. Nije uvijek lako uskladiti obaveze, često se dešava da otputujem sa reprezentacijom, ali uvijek nađem način da nadoknadim ono što sam propustio.

 

Za kraj, šta savjetuješ onima koji su na početku sportske karijere?

 

Prije svega, savjetujem djeci da se bave sportom. Važno je da ulicu i njene negativne izazove zamijene sportskim terenima i timskim radom, da se odvoje od kompjutera i ostalih pametnih uređaja, bar na dva sata dnevno. To će im mnogo značiti u fizičkom i psihičkom smislu.

 

Sportistima koji su započeli svoje karijere savjetujem da slijede svoje snove i da ne dozvole da ih bilo ko ili bilo šta spriječi u njihovom ostvarenju. Treninzi, upornost i jaka želja dovešće vas do cilja, samo vjerujte u sebe i budite ti koji će pomjerati granice.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt